Primjer običnog upravljača (gore) i jednog "ekstremnijeg" riser-a (dolje)

 

 

 

 

 

Pod pojmom "upravljač" (eng. handlebar) podrazumjeva se poprečna šipka koja se montira na lulicu, a služi, naravno, za rotaciju vilice, odnosno upravljanje biciklom. Na njemu se uobičajno nalaze i razni dodaci poput ručica kočnica i mjenjača, gripova, rogova, ciklokompjutera, prednjih svjetala i sličnog. Sad se sigurno pitate: "I šta je tu tako komplicirano?". Ukratko: "Ništa!". Jedine varijable na koje možete obratiti pozornost pri kupnji su: težina (za weight freekove), širina i debljina stijenke. Težina je bitna samo ako se natječete, a inače je možete zanemariti. Širina je tu vjerojatno najvažnija varijabla. U osnovi: što širi upravljač, to je i bolja kontrola. To se prvobitno odnosi na kontrolu pri vrtoglavim spustovima niz planinu, no ni kod ostalih disciplina nije zanemariva. Jedino kod vožnje po cesti može predstavljati problem zbog smanjene aerodinamike. Debljina stijenke može varirati već o namjeni upravljača. Ukoliko će upravljač biti pod velikim količinama stresa, odnosno voziti ćete ga u ekstremnim uvjetima, poželjna je deblja stijenka kako bi smanjili mogućnosti pucanja. S druge strane, tanja stijenka će biti podložnija pucanju i savijanju, ali će i uštediti na težini. Jednostavno zar ne? I na kraju spomenimo tzv. "riser barove". To su upravljači koji su na krajevima uzdignuti od osnovne osi prema gore (od tuda i ime). Zašto su oni dobri? Obično su puno širi od uobičajnih upravljača te tako pružaju bolju kontrolu pri maloprije spominjanim uvjetima. S druge strane, njihova "uzdignutost" će vam pružiti udobniji osjećaj pri vožnji jer ćete sjediti uspravnije. Ukoliko se često vozite po prirodi, spuštate manijakalno niz planinu i slično, definitivno razmislite o ovakvome upravljaču.

Pozabavimo se sada i nekim "dodacima" na upravljaču:

Gripovi su,naravno, neizostavan dio svakog bicikla. Možete li samo zamisliti vožnju držeći rukama hladni čelični upravljač? Naravno da ne… Gripovi pridonose kako ugodnosti, tako i sigurnosti vožnje. Koji ćete uzeti opet ovisi od vas samih. Deblje gripove za vozače većih šaka, tanje za suprotno… Mekane, tvrde, izrađene od posebnog materijala… Postoje svakakve vrste i morati ćete isprobati koji vama najviše odgovara. Budite sigurni da ste gripove dobro učvrstili na upravljač kako u najkritičnijem trenutku ne bi popustili i uzrokovali kakvu ozljedu. Za učvršćivanje možete koristiti dvostranu ljepljivu traku ili posebno ljepilo za takve namjene. Ima i drugih načina, ali ova dva su uobičajeni i najsigurniji (pogotovo drugi).

 

Rogove mnogi dodaju iz puke želje da i njihov bicikl izgleda jednako tako cool kao i onaj susjedov, no uloga im je ipak puno važnija. Korištenjem rogova otvarate gornji dio tijela, tj. omogućujete plućima da se više šire a time olakšavate disanje. Bolje disanje znači više kisika, odnosno bolje podnošenje napora. Nadalje, omugućuje zahtjevnijim bajkerima više položaja ruku i pomažu kod uspona. Imaju i popratne prednosti poput: čuvaju šake pri padovima, ukoliko su u obliku slova L čuvaju ruke od granja i šiblja pri prolasku kroz neprohodne terene, itd… Nedostaci su malobrojni, a možda je najveći taj što ih ljudi često stavljaju čisto zbog izgleda, tj. nikad se njima ne koriste. Ostali nedostaci su: dodatna težina bicikla i to što sve ostale jedinice na upravljaču (poput ručica kočnica, mjenjača, gripovi, ciklokompjuteri, itd…) moraju biti pomaknuti više u sredinu. Pod kojim kutom ih postaviti (u odnosu na ravninu podloge)? Ne postoji univerzalno rješenje, nego sve zavisi isključivo od vozača do vozača. Za početak ih postavite pod kutom između 5 i 45 stupnjeva, te ih onda povisite, odnosno snizite, kako vam već odgovara.