Nakon što ste odabrali ramu prave veličine, radi same ugodnosti vožnje važno je pravilno se držati na biciklu i znati podesiti visinu upravljača i sjedala.

Visina sjedala treba biti tolika da kada petu stavite na pedalu u donjem položaju, noga bi trebala biti ispružena. Tako će vam glavnina težine biti na pedalama što pridonosi većoj učinkovitosti vožnje. To je jedan način podešavanja visine sjedala. Nije posve točan (ima dosta mana), pa zato donosimo i drugi, nešto tehničkiji, način. Metoda se zove Guimardova formula, te je po mnogima najtočnija metoda za određivanje visine sjedala.Formula glasi

UVS = UDN x 0,886

gdje je UVS = ukupna visina sjedala, UDN = ukupna dužina nogu. Ukupna visina sjedala je udaljenost između centra srednjeg pogona i gornje površine sjedala. Metoda je nešto kompliciranija, no pomoću nje ćete, vjerojatno, dobiti optimalnu visinu.Ova formula je inače pogodnija za cestovne bicikle, no kombiniranjem ova dva načina uspjeti ćete dobiti optimalnu visinu. Osim visine sjedala bitno je podesiti i vodoravan položaj sjedala. Već ste i sami primjetili sigurno da sjedalo stoji na sicštangi na "vodilicama". To možete podesiti prema vlastitom "feelingu", odnosno kako vam je najudobnije voziti. Inače pravilo glasi da se za visok broj okretaja sjedalo podešava više unaprijed, a poradi veće snage pri pritisku na pedale, više unazad.

Visinu upravljača podesite nakon visine sjedala i to tako da vam tijelo pri vožnji sa podlogom zatvara kut od otprilike 45 stupnjeva. Leđa pri tome moraju biti izravnata, a laktovi opušteni. Tu isto postoji jedno općenito pravilo da visina upravljača treba biti od 5 do 8 cm ispod gornje površine sjedala.

Ukoliko vam se tijekom vožnje počnu javljati bolovi u križima i kralježnici, to je znak da nešto ne štima. Problem može biti u visini sica, visini upravljača, dužini lulice te njenom nagibu, ili čak u veličini rame. Ukoliko je visina sica u pitanju, ponovno ju podesite prema gornjim formulama. No što ako je u pitanju i veličina rame? Logično je da ne možete sada kupovati cijelu novu ramu. Dakle ukoliko se na biciklu osjećate preispruženima i to vam radi probleme, rješenje je u kupovini kraće lulice sa eventualno većim kutom "uzdizanja". Čak i mali pomak u dužini lulice (za recimo 5 mm) može bitno popraviti ukupnu geometriju bicikla. Veći kut lulice će vam isto tako pomoći ukoliko se želite voziti "uspravnije". Na tržištu postoje i lulice sa podesivim nagibom a namjenjene su prvenstveno biciklima za vožnju po asfaltu (dakle trekking bicikli, city-bike i slično). Još jedno rješenje za ugodniju vožnju jesu i tzv. "riser barovi". Riječ je o upravljačima kojima su krajevi uzdignuti od osnovne osi, a obično su i znatno širi od običnih upravljača. Sukladno tome položaj tijela se očito nešto "uspravlja" tijekom vožnje, a zbog širine upravljača moguća je i lakša kontrola bicikla.