"Offroad" vožnja brdskim biciklom se, kao što će te to i sami primjetiti, uvelike razlikuje od "uobičajne" gradske vožnje na koju je većina ljudi navikla. Neravan teren prepun korijenja, kamenja, blata i sličnih "prepreka" kudikamo je zahtjevniji od gradskog asfalta. A to je samo početak... Mnoge dionice su često i tehnički vrlo zahtjevne što će iziskivati i poseban oprez te vještinu vozača. Sve u svemu mogli bismo reći da se vožnja na način primjeren brdskom biciklizmu uči za cijeloga života. Zašto? Nikada nećete naići na dvije potpuno iste staze. Svaki teren i staza će iziskivati dotjerivanje vašeg stila vožnje i prilagođavanje uvjetima. No, unatoč svemu tome postoji i nekoliko osnovnih smjernica kojih se treba držati...

Možda ujedno najvažnija i najteža tehnika za savladati jest skretanje. Nepravilno skretanje pri velikim brzinama i uskim stazama uistinu može rezultirati teškim ozljedama. Kočite uvijek prije ulaska u sam zavoj. Ukoliko počnete kočiti tek u zavoju, vjerojatno će biti prekasno, a ukoliko se spuštate niz planinu, posljedice će se itekako vidjeti na vašem tijelu. U zavoj uđite izvana, krenite prema vrhu zavoja, te iz njega izađite opet prema vanjskoj strani. Naravno ukoliko se vozite po dvosmjernoj cesti, nećete skretati u traku za suprotni smjer! Kočenje u zavoju prednjom kočnicom nije preporučljivo, pogotovo ukoliko izvodite jako ekstremne zaokrete (dakle na samom vrhuncu svojih/biciklovih mogućnosti). Moguće je da uslijed kočenja prednji kotač izgubi grip s podlogom i odskliže se ili vas jednostavno počne vući prema vanjskom dijelu zavoja. Proklizavanje prednjeg kotača obično završava padom, pa pripazite. Kočite s obje kočnice prije ulaska u zavoj, a u zavoju sa zadnjom, a tek po potrebi sa prednjom. Naravno, nemojte pretjerati pošto vam blokiranje zadnjeg kotača neće nimalo pomoći, nego upravo suprotno. Skretanje na rastresitim podlogama (pijesak, šljunak, itd…) zahtijeva malu varijaciju od uobičajnog skretanja. Umjesto da naginjete cijeli bicikl, kod takvih podloga štos je u tome da bicikl ostane što više uspravan odnosno okomit prema stazi, a umjesto njega naginjete tijelo. Dakle bicikl što više uspravno, vanjska pedala prema gore, a tijelom pratite tok staze naginjući se u smjeru zavoja. Tehnika totalno suprotna gore opisanoj može se koristiti prilikom oštrog i brzog skretanja kod recimo nekih singletrack-ova. Ovaj put je štos u tome da nagnete bicikl što je više moguće u smjeru zavoja ali da sami ostanete uspravni. Dakle bicikl tako-reći gurnete ispod sebe postižući tako prilično dobru brzinu i kroz najoštrije zavoje. Ova tehnika je dosta teška za savladati te se ne preporuča biciklistima sa manje iskustva.

Vjerojatno svima "najdraži" dio vožnje jest uspon. S ovih par korisnih savjeta nadamo se da ćete lakše odvoziti i to nepodnošljivo strmo brdo. Uvijek mijenjajte brzine prije nego što počnete s usponom. Budete li to radili u toku uspona, riskirate da oštetite mjenjače, a vjerujte i nije baš lako. Ako se nalazite pred kratkim usponom, probajte ga savladati stojeći na pedalama, ali samo ako imate stvarno dobar grip (hvat sa podlogom; ovisi o vrsti gume i vrsti podloge) inače ćete proklizavati, te najvjerojatnije završiti gurajući bicikl ostatak uspona. Dok vozite na nogama trebate biti u većoj brzini nego što bi to radili u sjedećem položaju. Napor će biti veći, ali ćete brže svladati uspon. Ukoliko sjedite, prebacite u nešto nižu brzinu i tijelo nagnite naprijed da vam se prednji kotač ne odiže od podloge. U slučaju da je uspon dug, kombinirajte ova dva načina jer se koriste različite skupine mišića i tako uvijek možete odmarati jednu. Naučite držati balans. To će vam pomoći kod tehničkih dijelova uspona pa nećete morati silaziti s bicikla. Tražite najbolji mogući put za prednji kotač kako ne bi zapeli u kakvu prepreku te zaustavili svoj juriš na brdo. Ukoliko i stanete, nema problema, samo se uklonite u stranu kako bi drugi biciklisti mogli proći. Sad se samo trebate uputiti u brdo i skupljati vlastito iskustvo, jer će vam na kraju krajeva ono najviše pomoći.

Prethodna disciplina će vas dovesti do svima puno omiljenijeg dijela - spusta. Kod spustova bitno je težinu prebaciti na zadnji kotač, ali ipak ne previše jer ako je sva težina na zadnjem kraju, prednjeg nema što držati na podu. Pri tome on može izgubiti kontakt s površinom što se i neće primjetiti na ravnim dionicama, ali u krivini to može biti pogubno (naravno, ovo se odnosi samo na obične bicikle, DH bicikli su svojom geometrijom i težištima predviđeni za to). Pedale stavite u vodoravan položaj. Lanac prebacite na srednji zupčanik ili najveći, da puno ne skače i oštećuje bicikl. Kod kočenja jednako su bitne i prednja i zadnja kočnica, ali sa prednjom se postiže glavnina kočione snage. Razlog tomu je što prilikom kočenja, težina cijelog bicikla se prebacuje naprijed što rezultira velikom kočionom snagom prve kočnice. Zadnja ima običaj proklizavati jer se vuče za biciklom, zato regulirajte pritisak na nju. Ako vam to baš ne ide, onda kombinirajte pritiskanje i lagano popuštanje. Gume pri spustu ne bi smjele biti previše napumpane, tj. ne smiju biti pretvrde, a ni premekane, ali naravno isto ovisi i o podlozi po kojoj vozite. Pretvrdo napumpana guma će smanjiti grip sa podlogom a može doći do pucanja zračnice uslijed velikih stresova po gumu tijekom spusta (stalni udarci u razne prepreke tipa korijenje i slično). Na dužim spustovima korisno je spustiti sjedalo niže od uobičajenog, tako da lakše možete prebaciti težinu unazad bez da zapinjete za sjedalo. I na kraju, uvijek mislite pozitivno! Nemojte misliti da vam je bicikl van kontrole ili da ćete sletjeti sa staze u obližnju provaliju. Mnogi biciklisti koji tako misle ustvari ne voze ni blizu svojih mogućnosti…