Nije bitno ako nemate skupi bicikl - zajašite taj kojeg imate i krenite. Nije bitno ako nemate propisnu odjeću - obucite se u normalnu rekreativnu odjeću. Ipak, imajte na umu da ćete se bolje i zaštićenije osjećati ako nabavite barem pojačane biciklističke gaće i rukavice za dlanove. Nije bitno ako vam se ne ide u brdo, nije niti preporučljivo odmah u brdo. Krenite u prirodu, livade, utabane staze, makadami, šumski putovi. Nije bitno što ćete se umoriti na prvoj uzbrdici - ne žurite. Jedno od najbitnijih znanja u biciklizmu je znati rasporediti zalihe energije. Ako idete polako i nikako ne ide brže, samo se sjetite da ipak idete brže nego pješice. Nije bitno što su drugi brži od vas - niste na utrci nego na izletu. Ako ste u pravom društvu (kao što je hr.rec.bicycles društvo), netko će možda i pratiti vaš tempo, a sigurno će vas pričekati na kraju uzbrdice. Nije bitno što ne možete odmah napraviti 50 km u jednom danu. Napredovati treba postupno. Stjecat ćete snagu i izdržljivost, pokušajte primijeniti neki od savjeta iskusnijih, i pitajte iskusnije za sve za što niste sigurni.

Sljedeće pitanje koje si mnogi postavljaju jest: "Moram li baš u brdo?" Odgovor je naravno:

NE i nipošto… Iako mu naziv tako sugerira, brdski biciklizam nije nužno povezan s brdima i planinama. Nekome je draže isključivo penjanje, nekome je draže samo spuštanje, a najmasovnija i najljepša je upravo obična vožnja kroz prirodu. Samo po sebi, to će vas neminovno dovesti do potrebe da se malo i penjete i spuštate. Potpunom početniku nikako ne preporučujemo odmah napad na neku planinu, nego postupno učiti i privikavati se na ponašanje bicikla na neravnom terenu. Nađite prvi makadam u ravnici, polje, stazu kroz ravnu šumu i krenite po njemu. Jednom, drugi puta, nebrojeno puta. Istražite okolicu u potrazi za dobrim stazama i vozite ih puno puta s time da svaki puta pokušate proći sve brže. Svaki kamen, svaki korijen, svaka lokva, prepreka je svoje vrste. I znajte da sutra ili prekosutra ta lokva neće biti tu nego negdje drugdje, tako da staza neće biti ista. Negdje drugdje past će na stazu grana koju ćete morati preskočiti ili zaobići. Naiđete li na uzbrdicu, nema straha. Brzinu promijenite u nižu PRIJE uzbrdice i dalje se samo kotrljajte. Bitne su dvije stvari: 1) pokušajte održati RITAM disanja i okretanja pedala i 2) kotači se moraju okretati, stoga izbjegavajte sve vrste prepreka. Pokušajte naći što glađu putanju za prednji kotač, po mogućnosti i za zadnji. Neće vam uspjeti uvijek ali tome treba težiti. Brzina apsolutno nije bitna, bitno je da se vi nastavite kretati uzbrdo. Ako baš ide prelagano, promijenite brzinu u jednu jaču. Ako ide preteško, pokušajte uz SMANJENI PRITISAK NA PEDALE prebaciti u manju brzinu. I možda najbitnije: AKO STANETE i ne možete dalje iz bilo kojeg razloga, niti će se zemlja otvoriti niti će vas iz grmlja napasti krokodili. Odgurajte stvar do kraja pješke i drugi puta ćete znati da nešto treba promijeniti. Ako još netko vozi iza vas a staza je uska, pokušajte se skloniti u stranu da bi oni prošli. Prvih mjesec dana vozite kratke ture da upoznate bicikl, uhvatite malo kondicije i da se mišići naviknu na napor. Naravno, u tih mjesec dana barem tri do četiri puta tjedno po sat ili dva vremena vozite bicikl, to bi vas trebalo dovoljno pripremiti za neka brda i duže vožnje. Napore s vremenom treba povećavati, produživati kilometražu i slično. Nemojte samo odmah pretjerati jer može doći do upale mišića, i nekih neželjenih ozljeda. Na kraju krajeva, biciklizmom se bavite da poboljšate svoje zdravlje a ne da preležite mjesec dana u krevetu zato jer vam se prvi dan svidjelo. Ukoliko imate sobni bicikl, to će isto tako poslužiti za nabijanje kondicije po lošem ili zimskom vremenu. Ukoliko nemate, vaš stari BMX se lagano može preinačiti u jedan… Dakle pamet u glavu i malo po malo. Planine neće nikud pobjeći a hoćete li ih vi osvojit za mjesec dana ili pola godine, to nije bitno.